Geografski položaj
Općina Ključ je smještena u sjeverozapadnom dijelu BiH, na samom jugo-istoku Unsko-sanskog kantona.
Površina općine Ključ iznosi 358 km2. Naselje Ključ je smješteno u kotlini na nadmorskoj visini 255 m na mjestu gdje rijeka Sana skreće prema sjeveru.
Na zavoju rijeke je klisura koja se nalazi između Ljubinskih planina, visokih 656 m i Breščice 582 m, na samom uzvišenju Sklopa.
Reljef je veoma raznolik i sastoji se iz niza brda i brežuljaka, planinskih padina, koje se blago spuštaju i čine velike kotline koje su ispresijecane riječnim tokovima Sane, Sanice i drugih manjih rječica.
Općina je stacionirana na važnom cestovnom pravcu Bihać – Sarajevo. Ovaj cestovni pravac je povezan sa Zapadnom Evropom preko Karlovca i Rijeke (Hrvatska).
Općinu sačinjava 41 naseljeno mjesto, a centar općine je grad Ključ.
Općina Ključ graniči sa Bosanskim Petrovcem koji je povezuje sa Bihaćom i Drinićem, sa Sanskim Mostom u pravcu prema Prijedoru te sa Ribnikom, na putnom pravcu za Banja Luku prema Manjači kao i prema Mrkonjić Gradu i dalje u Sarajevo i u Hercegovinu.
Klima je umjereno kontinentalna sa toplim ljetima i snježnim zimama.
Historija
Stari grad Ključ je biser naše srednjovjekovne baštine i arhitekture te predstavlja neprocjenjivo kulturno bogatstvo velike historijske vrijednosti. Igrao je značajnu ulogu u historiji i politici srednjovjekovne bosanske države, a njegovi gospodari bili su moćno plemstvo iz doline rijeke Sane Stjepanići (Hrvatinići) koji su pripadali crkvi bosanskoj, bogumilima.
Ključ je posljednja prijestolnica bosanskog kralja Stjepana Tomaševića koji se pred Osmanlijama povlači iz Jajca u Ključ, pa grad sa pravom dobija epitet Kraljevskog grada. Pod drevnim gradom Ključem odigrala se posljednja epizoda između bosanske i osmanlijske vojske kojom je označen kraj samostalnosti srednjovjekovne bosanske države.
Bosna se uklapa u veliko osmansko carstvo kao Bosanaki sandžak, a poslije kao Bosanski pašaluk. Ključ je u prvim godinama zborište turske vojske za dalja osvajanja prema Bihaću i hrvatsko-austrougarskim teritorijama. U vrijeme osmanske vladavine Ključ je sjedište nahije, kadiluka i kapetanije.
Slična priča se ponavlja 1878. godine u vrijeme okupacije Bosne i Hercegovine kada su Bosanci pružili snažan otpor na Starom gradu austrougarskoj vojsci. Drevni grad je simbol prepoznatljivosti po historijskim događajima koji su se odvijali pod njegovim bedemima, a upravo među tim bedemima počinje historija i rađa se sadašnjica grada. Stari grad je udario pečat koji će kasnije izaći iz okvira bedema, nastao na okolnim brdima i padinama i najzad u ključkoj kotlini gdje se i danas nalazi.
Grad je dobio ime po geostrateškom i dominirajućem položaju nad svojom okolinom. Drevni grad Ključ leži na jugoistočnim padinama planine Breščice i stjenovitog stjenaka Lubice, visoko iznad rijeke Sane. Pruža se od najistaknutije branič kule Lubice preko Tabora sa podgrađem 300 metara i u dužinu 100 metara. Donji dio grada završava se nad provalijom kanjona rijeke Sane koja se na tom mjestu probija kroz stjenovitu zavjesu Lubice i Želina i čini kraći kanjon. Na istočnoj strani ispod grada nalazi se pećina u podnožju stjena kao tajni prolaz ka rijeci Sani kako bi se grad u vrijeme duže opsade mogao snabdijevati vodom. Sa južne strane stijene se okomito obrušavaju prema ključkoj dolini. Ispod srednjovjekovnog grada na sjevernoj strani na stepenasto spuštanoj terasi nalazi se ključko podgrađe trgovačko-zanatsko, kulturno i vjersko sjedište grada. Prema načinu smještaja grad je podignut na vrletnoj strmoj uzvišici stjenaka Lubice kao odbrambeni centar svoje okoline.
Nacionalni spomenici
Na listi nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine za općinu Ključ se nalaze sljedeći spomenici:
“Stari grad Kamičak” (historijsko područje),
“Stari grad Ključ” (graditeljska cjelina).
Stari grad Kamičak
Kamičak predstavlja malu tvrđavu smještenu na oko 15 km nizvodno od tvrđave u Ključu, na blagom uzvišenju na lijevoj obali rijeke Sane u istoimenom naselju ključke općine. Tvrđava je imala funkciju obezbjeđivanja puta koji je iz Pounja išao prema Vrbasu. Ima oblik ravnokrakog trougla sa jakom branič-kulom visine 15 metara na zapadnom dijelu i bedemima u dužini od 20 metara. Poslije pada Bosne nalazi se u posjedu Ugarske u okviru Jajačke banovine, a krajem 15. vijeka (1495) je osvajaju Osmanlije. U svome putopisu Benedikt Kuripešić spominje tvrđavicu pod imenom Kamenac. Kamičak je kao i Ključ pripadao župi Banica.
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH 26. oktobra 2010. godine donijela je Odluku kojom historijsko područje – Stari grad Kamičak u Ključu proglašava nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine .
Stari grad Ključ
Ključka tvrđava smještena je na uzduženoj kosi na visokim stijenama koje dominiraju nad dolinom rijeke Sane i ključkom okolinom. Ranije je tu bio položaj omanjeg antičkog (rimskog) utvrđenja.
Kompleks tvrđave sastoji se od tri dijela spojena zidinama: Grad sa podgrađem, Tabor i Ljubica (Lubica). Najstarije jezgro je Grad sa podgrađem, koji je sa prilazne sjeverne strane zaštićen visokim bedemom. Tabori su po današnjem izgledu dograđeni u osmansko doba. Ljubica je isturena kula koja je podignuta kao bočna zaštita jezgra tvrđave (Grada)
Sam grad Ključ se nalazi unutar borove šume koja se čuva kao prirodna i zdrava okolina, sa posebnim naglaskom na čuvanje okoliša Starog grada. Danas na području ovog drevnog grada građani Ključa i turisti pronalaze čistu, lijepu i zdravu prirodnu sredinu te potpuni mir za odmor i rekreaciju.
Prvi spomen tvrđave vezan je za njegove vlasnike Hrvatiniće 1322. godine. Tvrđava je pripadala Vukoslavu Hrvatiniću pa njegovom sinu Vlatku Vukoslaviću. Vlatko je 1364. tvrđavu ustupio ugarskom vladaru Ludoviku Anžujskom u zamjenu za posjede u Ugarskoj. Poslije smrti Ludovika 1382, Ključ je ponovo u vlasti Hrvatinića, tada Hrvoja Vukčića Hrvatinića, glavnog predstavnika tog roda. Poslije je Ključ pripao unucima Hrvojevog brata župana Dragiše Vukčića.
Zbog historijskog i kulturnog značaja Starog grada općina Ključ je poduzela niz aktivnosti s ciljem njegovog očuvanja i zaštite. Restaurirana i obnovljena je Tabor kula i druga, mala kula u skladu sa njenim izgledom u 15 vijeku, a asfaltiran je i prilazni put gradu. Urađene su pješačke staze kojima je omogućeno bezbjedno i nesmetano kretanje po kompleksu Starog grada. Pored toga, urađene su i terase na platou grada gdje su postavljene klupe i stolovi za odmaranje posjetilaca tokom obilaska Starog grada.
Ključ je tvrđava u kojoj je bio prije zarobljavanja smješten posljednji bosanski kralj Stjepan Tomašević 1463. godine. Slika Ključa očuvana je na graviri u putopisu Benedikta Kuripešića iz 1530. godine.
Od strane Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH Graditeljska cjelina – Stari grad Ključ u Ključu proglašena je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine 12. maja 2003. godine.
Privreda
Nekada slavni bosanski grad, danas spada u red nerazvijenih općina sa malim brojem stanovnika.
Ključ raspolaže sa veoma čistom prirodom i bogatom florom i faunom. Sa turističkog aspekta općina Ključ raspolaže značajnim resursima i predispozicijama za razvoj raznih vidova turizma kao što su: lovni, ribolovni, avanturistički, adrenalinski i kulturno-historijski turizam.
Postojeći potencijali nisu u dovoljnoj mjeri valorizovani i iskorišteni, nije stvoren turistički proizvod i brend općine. Također, povoljan geostrateški položaj Ključa nije u dovoljnoj mjeri iskorišten.