24.09.1995.g. klanjali smo dženazu mome bratu Hasanu, ako Bog da šehidu, borcu 505-e viteške brigade, koji je poginuo prilikom oslobađanja Sanskog Mosta na ulazu u selo Skucani Vakuf.
Allah dž.š. za šehide uzima najbolje. Rah. Hasan je zaista bio najbolji od nas šestero djece Mahmuta i Ajše. U toku rata često puta smo razgovarali nakon borbi i ranjavanja braće Hasana, Hamdije, Sejada, Hamdija bi govorio: Imam osjećaj da se nekom od nas bliži šehadet ali mislim da će to biti najbolji od nas.Tako je i bilo. Ako bi gledali na teoretsko poznavanje naše vjere Islama r. Hasan je imao najmanje znanja od nas sviju. Ali sigurno u praksi najviše je živio Islam i bio najbolji musliman. Njegova poslušnost prema roditeljima za nas je bila nedostižna, ljubav i pažnja prema svojoj porodici te spremnost da se pomogne potrebnim u svakoj prilici. Posebno se toga sjećaju njegovi ranjeni i preživjeli suborci koje je nosio na svojim plećima. Bio je visok 2 metra, izuzetno snažan, i zato mislim da je njegov komandir r. Nizandža spravom ga odabrao za sanitetliju u vodu.
Rah. Hasan je ostavio udoban i siguran život u Sloveniji i 92-e sa svojim prijateljima nabavio naoružanje i uputio se preko tadašnje SAO Krajine( okopirani dio Hrvatske), pješice u svoju bosansku Krajinu. Dok su mnogi tada plaćali da bi izašli iz Bosne i spašavali živu glavu, moj brat Hasan i njegovi prijatelji suborci plaćali su kako da dođu gdje se gine kako bi branili Bosnu. Zato ja odgovorno tvrdim za mene su to najhrabriji borci i patriote koje je ova zemlja imala.
Teško su mu padale borbe protiv izdajnika bošnjaškog naroda, tzv.APZB-e, ali ih nije odbijao. Baš onako kako Allah dž.š. u Kur’anu kaže:“Naređena vam je borba ali nije vam po volji… Odmarao bi se u borbama protiv četnika. Uostalom takvi su bili i ostali pripadnici 505-e.
U pripremi operacije „Sana ’95“ brigada je trebala jedan broj vozača kamiona. Pošto je r. Hasan imao „C“ kategoriju ja sam mu predložio da pređe na kamion. On se samo blago osmjehnuo i rekao:“ E moj brate, ja znam šta tebi Sana znači ali zbog ovakvih bitki ja sam došao iz Slovenije. Do sad smo se branili, a sada oslobađamo svoju zemlju, to se rijetko kome pruža u životu.
Došao je taj 22. Septembar ’95. Počeo je naš napad prema četničkim linijama ispred sela Skucani Vakuf. Borbe su bile teške, dobili smo dojavu da imamo poginulih i ranjenih.Za r. Hasana su mi prvo rekli da je lakše ranjen i da se sam kretao. Međutim rana koja je bila u predjelu grudi izazvala je unutrašnje krvarenje od kojeg je podlegao u sanitetskom vozilu prema Bos.Krupi. Ono šta je na trenutak ublažilo moju bol je informacija koju mi je prenio vozač saniteta Ismet Bašić da je moj brat Hasan preselio izgovarajući šehadet LA ILAHE ILLALLAH MUHAMEDUN RESULULLAH.
Allahu Milostivi smiluj se mome bratu, podari mu šehidsku smrt i uvedi ga u džennet Firdevs. AMIN.
Husein ef. Kovačević