U vremenu kada se mnoge priče brzo zaboravljaju, postoje ljudi koji ih pokušavaju sačuvati na svoj način. Jedan od njih je Nesad Kerić iz Vrhpolja kod Sanskog Mosta, koji svakodnevnicu pretvara u stihove i svoje Facebook objave koristi kao malu zavičajnu hroniku.
Nesad piše o onome što vidi, čuje i doživi. Njegovi stihovi nastaju iz svakodnevnog života, iz susreta s prijateljima, razgovora s komšijama, zgoda i nezgoda, ali i iz događaja koji na prvi pogled djeluju sasvim obično. Upravo u toj običnosti on pronalazi inspiraciju.
Posebno mjesto u njegovom stvaralaštvu zauzima Vrhpolje. Selo nije za njega samo mjesto u kojem je rođen i u kojem živi, nego prostor ispunjen ljudima, uspomenama, anegdotama i pričama. Zato su u njegovim stihovima često prisutni njegovi Vrhpoljčani, komšije i prijatelji, prepoznatljivi po svojim navikama, karakterima i životnim dogodovštinama.
Kerićevi stihovi nastaju spontano, iz života i za ljude. U njima ima humora, ali i nostalgije i emocija. Nekada je dovoljan jedan susret, nečija rečenica ili zanimljiv događaj iz komšiluka da Nesad pronađe temu za novu pjesmu.
Posebna vrijednost njegovog pisanja upravo je u tome što u stihove unosi ljude iz svog okruženja. Dok se velika historija bilježi u knjigama i dokumentima, male životne priče često ostaju samo u sjećanjima. Nesad ih, na svoj način, zapisuje i ostavlja u digitalnom prostoru.
Njegove pjesme tako postaju svojevrsni album uspomena jednog kraja. U njima se može pronaći Vrhpolje kakvo živi kroz svakodnevne razgovore, druženja i međusobne šale. Čitalac koji poznaje ljude o kojima Nesad piše lako će prepoznati situacije i likove, dok će onima koji nisu iz tog kraja njegovi stihovi približiti duh jednog mjesta i njegovih ljudi.
Facebook je u ovom slučaju postao svojevrsna Nesadova pjesmarica. Umjesto da njegove pjesme ostanu zapisane u svesci ili da se prepričavaju među prijateljima, one dolaze do većeg broja ljudi. Posebno ih rado čitaju oni koji su porijeklom iz Vrhpolja i Sanskog Mosta, a danas žive daleko od svog rodnog kraja.
U njegovom pisanju nema velike distance između autora i onih o kojima piše. To su njegovi ljudi, njegovi prijatelji i komšije. Zato se u njegovim stihovima često osjeti neposrednost, kao da pjesma nastaje za stolom uz kahvu, u razgovoru među poznanicima ili negdje na seoskom putu.
Možda je upravo zbog toga Nesadova poezija zanimljiva njegovim čitaocima. Ona ne govori o nekom dalekom i izmišljenom svijetu, nego o onome što svi poznajemo o ljudima oko nas, njihovim navikama, veselju, problemima i svakodnevnim zgodama.
A kada piše o Vrhpolju, Nesad Kerić zapravo piše o jednom načinu života. O komšijstvu, prijateljstvu, druženju i uspomenama koje povezuju ljude, bez obzira na to gdje se danas nalaze.
Njegovi stihovi možda neće biti pronađeni u školskim čitankama, ali će zato ostati među ljudima kojima su namijenjeni. Jer vrijednost ovakvog pisanja nije samo u književnoj formi, već u tome što iz svakodnevnog života pravi uspomenu.
Nesad Kerić tako, stih po stih, bilježi svoje Vrhpolje. Bilježi ljude koje poznaje, događaje kojima svjedoči i priče koje bi, bez ovakvih zapisa, možda jednog dana bile zaboravljene.
I dok se život u Vrhpolju odvija svojim svakodnevnim ritmom, Nesad ga prati, posmatra i pretvara u rimu. A njegovi Facebook stihovi ostaju kao mali, duhoviti i iskreni zapisi o jednom selu, njegovim ljudima i vremenu u kojem žive.
U nastavku pročitajte neke od stihova Nesada Kerića, baš onako kako ih je on objavio na društvenim mrežama i koji nam je u razgovoru za naš portal gradnadevetrijeka.ba otkrio da je napisao više od 4. 000 pjesama.
DOŠAO SAM TI
Došao sam ti, BABO, ja,
na, SPOMEN OBILJEŽJE.
Da, ti, ja proučim DOVU,
i donio sam, BABO, ja, baš ZASTAVU, ovdje novu.
Nek, leprša sa LJILJANIMA,
koji su zlatne boje.
Jer, je ovdje BABO, moj,
uklesano i, ime tvoje.
Svoj si, mladi život dao,
za našu slobodu.
Ostao si mi u sjećanju,
po, svom tihom hodu.
Tvoju sliku gledam,
i, tvoje ratno odjelo.
Ono je sve pocjepano,
od gelera cijelo.
Tvoje IME, diram, BABO,
a, ovdje su uklesana duboko slova.
Molim dragog Gospodara,
da se za Vas sve, usliši moja, DOVA.
Tekst sastavio i napisao; Kerić Nesad
NISAM VAS ZABORAVIO
Nisam Vas, zaboravio,
Vi, ste svi dobra velika raja.
Ovu pjesmu pišem za vas,
iz Vrhpolja, svog rodnog kraja.
Prolazite sve, ove teške dane,
a, tako i hladne duge noći.
Ponovo ću Vam ja, ako Bog da,
u posjetu rado doći.
Volim hrabre ljude,
cjenim vašu ljudsku slogu.
Bez pisanja o vašoj dobroti,
ja, prestati ne mogu.
Puni ste svi energije,
i snažnog elana.
To je ta ljudska danas,
najljepša, najljepša strana.
Tako je bio lijep Vaš prijem,
i vidio sam u vama, radostnu sreću.
Kroz svoj daljnji ljudski život,
ja, to zaboravit nikad neću.
Dobro ostaje uvijek zapisano,
u veoma dobrom djelu.
Želim da Vas sve skupa po Selamim,
i, Vašu dobru ekipu cjelu.
Tekst sastavio i napisao; Nesad Keric