Domovina nije samo mjesto u kojem smo rođeni. Ona je dio našeg identiteta, naših korijena, uspomena i vrijednosti koje prenosimo s generacije na generaciju.
Kada razmišljamo o tome šta bismo voljeli da naša djeca nauče o Bosni i Hercegovini, prvo pomislimo na njenu bogatu historiju, prirodne ljepote, tradiciju i kulturno naslijeđe. Ipak, mnogo je važnije od samog nabrajanja gradova, rijeka, planina i historijskih događaja naučiti ih da vole, poštuju i razumiju svoju domovinu.
Voljeli bismo da naša djeca znaju da je Bosna i Hercegovina zemlja bogate prošlosti, različitih kultura, tradicija i običaja. Da razumiju kako su različitosti njeno bogatstvo, a međusobno poštovanje temelj svakog zdravog društva. Da nauče da se čovjek ne cijeni prema imenu, vjeri ili porijeklu, već prema njegovim djelima, karakteru i dobroti.
Željeli bismo da upoznaju ljepotu naše zemlje – od zelenih planina i bistrih rijeka do starih gradova, mostova i čaršija. Da znaju priču o Mostaru i njegovom Starom mostu, o Sarajevu i njegovoj posebnoj duši, o Travniku, Jajcu, Bihaću, Trebinju i svim drugim mjestima koja čine mozaik naše domovine.
Posebno bismo voljeli da nauče koliko je važno čuvati sjećanje na prošlost. Da poznaju historiju Bosne i Hercegovine, da razumiju stradanja kroz koja je prolazila i da znaju koliko su mir, sloboda i dostojanstvo dragocjeni. Ne da bi živjeli u prošlosti, već da bi iz nje učili i gradili bolju budućnost.
Voljeli bismo da naša djeca njeguju bosanskohercegovačku tradiciju, da znaju vrijednost porodičnog okupljanja, gostoprimstva, sevdalinke, tradicionalne kuhinje i običaja koji se prenose s koljena na koljeno. Da ne zaborave riječi koje su ih naučili roditelji i djedovi i nane, niti priče koje su se nekada pričale uz porodični sto.
Ali iznad svega, željeli bismo da nauče da se domovina voli djelima. Da je čuvaju, poštuju njene ljude, prirodu, kulturno naslijeđe i institucije. Da budu obrazovani, odgovorni, pošteni i spremni doprinijeti društvu u kojem žive.
Željeli bismo da znaju da se može voljeti Bosna i Hercegovina, a istovremeno poštovati svaka druga zemlja i svaki drugi narod. Da patriotizam nije mržnja prema drugima, već ljubav prema vlastitom i poštovanje tuđeg.
I možda najvažnije – voljeli bismo da naša djeca nikada ne pomisle da moraju otići iz svoje zemlje kako bi ostvarila svoje snove. Da imaju priliku ovdje učiti, raditi, stvarati porodice i graditi budućnost. Da jednog dana mogu s ponosom reći da su dio zemlje koja ima veliko srce, bogatu historiju i neizmjernu ljepotu.
Jer Bosna i Hercegovina nije samo geografski prostor na karti. Ona su ljudi, uspomene, mirisi djetinjstva, porodične priče, pjesme, običaji i osjećaj pripadnosti.
Naša je odgovornost da djeci ne ostavimo samo priču o tome kakva je Bosna i Hercegovina nekada bila, već da ih naučimo kako da je zajedno učine boljim mjestom za život.
Jer domovina koju naučimo voljeti, poštovati i čuvati nikada ne prestaje živjeti u nama.