HomeBiHŠta nam najviše nedostaje iz Bosne i Hercegovine kada smo u inostranstvu?

Šta nam najviše nedostaje iz Bosne i Hercegovine kada smo u inostranstvu?

Odlazak iz Bosne i Hercegovine u inostranstvo za mnoge predstavlja početak novog života, novih mogućnosti i priliku za bolju budućnost. Ipak, koliko god život daleko od domovine donio novih iskustava, poslovnih prilika i sigurnosti, postoji nešto što se ne može pronaći ni u jednoj drugoj zemlji – osjećaj pripadnosti i toplina vlastitog doma.

Kada se nađemo daleko od Bosne i Hercegovine, tek tada postajemo svjesni koliko nam nedostaju neke naizgled obične stvari. Nedostaju nam ljudi, porodica, prijatelji, poznata lica na ulici, komšijski razgovori i ona posebna atmosfera koju je teško opisati nekome ko nikada nije živio u Bosni.

Nedostaju nam ljudi i njihova neposrednost.

Nedostaju nam spontani susreti, razgovori koji traju satima, otvorena vrata prijatelja i rodbine, ali i ona poznata rečenica: „Hajde, svrati na kafu.“ U inostranstvu se često živi brže, susreti se planiraju danima unaprijed, a vrijeme za druženje postaje luksuz. U Bosni je nekada dovoljno samo pokucati na vrata i znati da će vas neko dočekati raširenih ruku.

A kafa? Ona je posebna priča.

Bosanska kafa nije samo napitak. Ona je ritual, povod za razgovor, druženje i povezivanje. Nije važno koliko imate vremena – kafa se pije polako, uz priču o svakodnevnim problemima, planovima, ljubavi i životu. Upravo taj osjećaj opuštenosti i zajedništva mnogima najviše nedostaje kada se nađu daleko od domovine.

Naravno, nedostaje i bosanska kuhinja. Miris domaće pite, bureka, somuna, ćevapa, sarme, graha i drugih tradicionalnih jela često probudi najljepše uspomene. Koliko god se trudili pronaći slične okuse u inostranstvu, mnogi će reći da hrana nikada nema isti ukus kao ona koju priprema majka, nana ili neko od članova porodice.

Ipak, iznad svega, najviše nedostaje porodica.

Nedostaju zajednički ručkovi, porodična okupljanja, rođendani, praznici i trenuci koji su nekada djelovali sasvim obično, a danas predstavljaju najdragocjenije uspomene. Posebno je teško kada se praznici provode daleko od najbližih, kada se telefonskim pozivom pokušava nadomjestiti zagrljaj i kada se kilometri između članova porodice osjećaju više nego ikada.

Nedostaje nam i sama Bosna i Hercegovina.

Njeni gradovi, ulice, rijeke, planine, mirisi proljeća, zvukovi čaršije, lokalni običaji i način života. Nedostaje nam osjećaj da smo među svojima, da razumijemo svaki pogled, šalu i riječ. Nedostaju nam čak i neke stvari na koje smo se nekada žalili – gužve, glasni razgovori, poznata lica i svakodnevna užurbanost naših gradova.

Život u inostranstvu nauči čovjeka da cijeni ono što je nekada uzimao zdravo za gotovo. Nauči nas da dom nije samo mjesto u kojem živimo, nego prostor u kojem se osjećamo prihvaćeno, voljeno i sigurno.

Mnogi su u inostranstvu pronašli bolji posao, stabilniji život i mogućnosti koje možda ne bi imali u svojoj zemlji. Ipak, to ne znači da su zaboravili odakle dolaze. Naprotiv, što su dalje od Bosne i Hercegovine, mnogi sve više osjećaju koliko su vezani za svoje korijene.

Na kraju, možda nam iz Bosne i Hercegovine najviše nedostaje upravo ono što se novcem ne može kupiti – bliskost, toplina, zajedništvo i osjećaj da smo kod kuće.

Jer domovina nije samo zemlja u kojoj smo rođeni. Domovina su ljudi koje volimo, uspomene koje nosimo i osjećaj koji nas prati gdje god da krenemo.

A šta vama najviše nedostaje iz Bosne i Hercegovine kada ste u inostranstvu – ljudi, porodica, domaća hrana, bosanska kafa ili jednostavno osjećaj da ste kod svoje kuće?

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here