17.4 C
Sanski Most
Srijeda, 18 lipnja, 2025
HomeUSKPriča Anela Čarkića iz Ključa o sestri bez imena

Priča Anela Čarkića iz Ključa o sestri bez imena

Svaki gubitak voljene osobe je težak, ali gubitak Anela Čarkića je neopisiv. U masakru u Ključu je ostao bez majke, sestre, a kasnije i bez oca. Njegova tek novorođena sestra nije živjela ni dan. Rođena je 11.juna 1992.godine i isti dan ubijena zajedno sa majkom.
Anel je rođen 18. augusta 1990. godine. Tada nije mogao naslutiti kakva će biti njegova sudbina. O razmjerima zločina u Ključu svjedoči i polje nišana u mjesnom šehidskom mezarju. Među stradalim je i bijeli nišan njegove sestre, tek novorođene djevojčice, koja nema ni ime. Srbi su na prostoru općine Ključ ubili preko 700 Bošnjaka i jedan broj preostalih Hrvata. Bez majke Nurke sam ostao sa nepune dvije godine kada se trebala poroditi. Ambulantnim kolima iz Doma zdravlja u Ključu upućena je u Drvar. Tokom vožnje se porodila, te nju i tek rođeno dijete izbacuju iz kola negdje na Oštrelju. Nikada se nisu vratile ni moja majka ni sestra. Ekshumirane su iz zajedničke grobnice na Šobića groblju u Drvaru 2009. godine, a ukopane su 28. jula. 2010. godine u šehidskom mezarju Krasulje.
O njemu, kako kaže brigu je preuzela tetka Mirsada, koja je tada imala tek 16 godina.
– Nakon ubistva majke o meni brigu dalje vodi očeva sestra Mirsada, kojoj je tada bilo 16 godina. S njom sam otišao u Travnik kod oca koji je bio pripadnik 7.Korpusa. Armije Republike BiH. Iz tog perioda imam poneke slike i uspomene, jedino što mi je ostalo jer je i moj otac poginuo 6.aprila 1995. godine na Vlašiću i ukopan je u šehidskom mezarju u Travniku. Moj rahmetli otac, Ahmet Čarkić, istaknuo se kao komandir čete Crni kojoti Prvog bataljona 17.viteške krajiške brigade, elitnog-probojnog sastava. Nakon očeve pogibije tetka i ja ostajemo sami. Kasnije se tetka udala, dobila porodicu u kojoj sam imao svu ljubav, pažnju i podršku. Velika podrška bila je i moja rahmetli nane, očeva majka, koja me je neopisivo voljela kao i ja nju – kaže Čarkić.
Uprkos tragediji koja ga je zadesila završio je fakultet. Sada ima svoju porodicu, suprugu i kćerkicu.
– Hvala Bogu imao sam ljude koji su me voljeli i čuvali, izveli na pravi put. Ali lažu kada kažu da vrijeme liječi rane. One su iz godine u godinu veće i teže. Naročito sada kada sam i sam roditelj i kada sam svjestan kolika je ljubav i briga roditelja za djecu i na šta su sve roditelji spremni za svoje dijete – ističe Čarkić.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here