ALLAHOVA ZEMLJA
Bosna je Allahova zemlja
i na njoj njiva mojih prapradjedova,
nama u emanet dana.
Kroz tu njivu blagodat još teče,
ljekovita bila i po tome dobi ime Sana.
A samo se stara nana njome abdestila,
kad bi na njivi namaski vakat dočekala.
Umij se sine, znala je reći,
ruke i noge svoje operi,
obavi salat, on grijehe pere,
jer namaz, to je stub naše vjere.
I onda zatim vremena prođe,
kojeg se danas sa dovom sjećam,
Sveta nam se krv proli niz Sanu,
kad su, ono, na Vrhpoljskom mostu
pucali u grudi starcu
i ubili više mladića u jednom danu.
Bistra je opet Sana, k´o šehidska krv čista,
i njiva naša k´o nekad miriše,
i džamija na njoj još veća i ljepša, blista.
Eh, majko moja, za sina šehida,
presudit će dragi Bog,
između nas i onih koji su bez stida.
TEKST: HUSEIN BULJUBAŠIĆ
