Toplo julsko sunce miluje lice mladog Jaska,lagahni vjetrić širi neki lijepi miris za koji mu hodža reče da je miris šehida…
Pogledom upija poznate obronke i šumarke kao da sluti da je zadnji put.
U daljini potmulo odjekuju detonacije,jedan dio agresorskih snaga iz Šeste Sanske je udario na grupu naših u kanjonu Sanice…
Teško mu na duši ,javiše mu da je brat Said ostao u okruženju,ni habera više o njemu a i sami su skoro opkoljeni….
Said,značenje njegovog imena pravo ga oslikava,predvodnik,poglavar,onaj koji donosi sreću…i donio ju je uz ostale suborce….Galaja,poprište borbe,pogibije boraca Ključko-sanske jedinice i sinonim herojstva onih najboljih među nama…
Do jučer golobradi momak koji s nevjericom posmatra pakao oko sebe…danas već ratnim vihorom zahvaćena i oštricom sudbine načeta ta mlada duša….još se nije oporavio od gubitka oca koji je preselio godinu prije
…puklo srce starog Hasana od žalosti za mlađim sinom…
A i brat Jaskin ,Sakib,uhvatili ga četnici na prepad i svezanog odveli…i ni traga o njemu….a onda tamo negdje ostade Said..i Edo sin Saidov…nestali su u nekoj od akcija….
Sjedi Jasko na panju bukve,bol ne osjeća,barem ne ovu od rane na nozi…
-Eh moj Harko,vidiš ti ovo sve ,pokušavao je progutati suze i knedlu koja ga je davila…
-Zašto nam uradiše ovo,zar nije bilo mjesta za nas sviju u ovoj dženetskoj dolini ….??
Harko se pokušavao oteti osjećaju bespomoćnosti,nije bio sanitetlija ali se trudio pritiskati ranu i zaustaviti krvarenje…
Srce mu se cijepalo od tuge,bol za Saidom a još veća jer nije mogao naći riječi utjehe za svoga najboljeg prijatelja,on i Jasko su od malih nogu skupa….
Dobro je poznavao Saida i tu njegovu nemirnu dušu,samotnjak po prirodi koji je volio divljinu i šetnje šumom,nadao se da se dobro skrio negdje…
-Jasko brate šta da ti kažem,riječi nema za opisati ovo što se radi,a šta ćemo s njima…?
Pokaza glavom prema zarobljenim četnicima…
-Mislim da su tražili razmjenu, sprovesti će nas do Bihaća,oni su nam garant…
-Ifet već pregovara ,reče Jasko….
Jasko se dolaskom na teritoriju Bihaća priključio odbrani grada,ubrzo je opet ranjen u stopalo na području Jezera.
Rane ga nisu mogle spriječiti da se ne priključi suborcima u teškim trenutcima po cijeli okrug….sa dvije rane na nogama bio je i dalje na prvoj liniji odbrane…
Najbolnija rana mu je bila vijest o Saidu.
S nadom su dočekivali svakog od Ključana ili Sanjana koji su uspjeli probiti se do opkoljenog Bihaća….
Petak osvanuo lijepi,na hodniku se Jasko skoro sudario sa Amirom….
-pa gdje si legendo reče Jasko udarivši po leđima nervoznog Amira….
-halali mi Jasko,od jučer te izbjegavam,nisam imao snage da ti kažem…
-riječ je o Saidu,saznali smo da su upali u zasjedu on i komšija Derviš koji je bio ranjen u noge,nije se mogao izvući…
-ostao je tamo,oni su ga ….nije završio…
-Derviša smo izvukli,tako nam je ispričao..
Jasko je izašao van,pogledom je lutao kao da traži nešto….U njegovim krupnim očima zaiskrila je suza…………
Amir je nastavio tišim glasom neuobičajenim za gorostasa kakav je bio…..
-nije se predao tek tako,imao je par bombi.
Bol koja je cijepala Jaskino srce jasno se vidjela na njegovom licu,čula se u škripanju rukohvata kojeg je drobio svojom rukom…plakali su skupa…dva gorostasa,dvije planine Bosanske….
26.11.1992. godine završava njegov ovodunjalučki put,na položaju negdje između Jezerske glavice i Drenovog Tijesnog,u novom napadu neprijatelja Jasko je organizirao odbranu…
U jednom momentu se pridigao i metak ga je pogodio u prsa,prošavši kroz motorolu zakačenu na borbeni prsluk i zaustavio se u njegovom herojskom srcu….
Nije bilo boli,sklopio je oči,opet onaj lijepi miris koji je mirisao na Galaji,miris šehida,miris Dženneta…eto me braćo moja…..
Posthumno je odlikovan značkom “Zlatni Ljiljan” 1994 g .
Možda je ovaj metak zaustavio Jasku ali nije i neće nikad zaustaviti naše sjećanje na heroje iz Vrhpolja….
Sakib je po kasnijim saznanjima,nakon zarobljavanja sproveden do logora Kamenica,ni danas ne znamo o njemu ništa….U logor Kamenica je odveden i Saidov sin,Edo i jedini je preživio te dane.
S ponosom se sjećamo
Said Keranović
Jasmin Keranović
Sakib Keranović
Za ove redove je zaslužna naša heroina Mevlida,dijete Kamenice,Bihaća,Krajine…
Heroina Prve Bosanske oslobodilačke br.
