U organizaciji UBU – Udruženja Bosanskih Umjetnika održan je nedavno Medjunarodni Pjesnički Festival u Sarajevu pod nazivom “Sarajevo ljubavi moja 2026”.
Muris Džanić se predstavio sa svojom pjesmom “Voda, srce i duša Sanskog Mosta” koja je ostvarila zapažen uspjeh i uvrštena je u zajedničku knjigu festivala “Sarajevo ljubavi moja 2026”.
Knjiga je odštampana i nalazi se već dostupna svim ljubiteljima pisane riječi u BiH.
“Rođen sam u Banja Luci gdje uspješno završavam Elektro-tehničku školu. Ne dugo zatim počinju tragični dogadjaji početkom 90´. U vihoru rata put me vodi do daleke Švedske gdje i danas živim i radim sa svojom familijom. U kontakt sa Sanskim Mostom dolazim na putovanjima kroz BiH i ti me utisci i ljepota kraja navode da 2014. godine i sam sa familijom postanemo građani grada na devet rijeka.
S obzirom da grad Sanski Most leži na obalama devet rijeka, to mi je bilo dovoljna inspiricija da napišem ovu pjesmu o vodi, rijekama i preljepoj prirodi koju ima Sanski Most i naša BiH”, otkriva Muris Džanić u razgovoru za portal gradnadevetrijeka.ba.
Voda, srce i duša Sanskog Mosta
Sana snažno teče, nosi priče dalekih gora,
svaki val je pjesma, što rijeka šapuće vjetru
Sanica miluje obalu tiho, poput dječijeg smijeha,
nosi sjećanja na prva ljeta, prve tajne, prve poljupce
Dabar nosi korake zaljubljenih i mirno se šeće,
a njegova voda, svaka kap, skriva ćežnju prošlih dana
Zdena se skriva pod krošnjama starih kestenova,
ona zna tajne srca koja su stajala na njenjim mostovima
Bliha dostojanstveno teče sa njezina vodopada,
valovi odzvanjaju poput sevdaha u većernjoj tišini
Majdanska rijeka pleše kroz doline i livade,
donosi miris poljskog cvijeća i sjaj jutarnjeg sunca
Japra se smiješi pod sjenom hrastova,
njezina voda je smiraj i oluja u jednom dahu
Sasinka šapće priče starih borova,
svaka rijeć, svaki val, prenosi život i snove
Kozica, mala i tiha, čuva uspomene grada,
čista i lijepa k´o rosa u svitanju dana
Sve rijeke se spajaju pod kamenim mostom,
valovi nose prošlost, snove i ćežnju
I dok se sumrak spušta nad gradom,
devet rijeka šapuće pod mjesečevim svijetlom:
”Ovo je mjesto gdje voda, srce i duša postaju jedno.”
”Pjesma posvjećena gradu u kojem se nisam rodio ali sam ga zavolio”
Uz zaštitu svih autorskih prava
Muris Džanić
