Ljetni mjeseci u Unsko-sanskom kantonu već godinama imaju prepoznatljivu sliku. Ulice su punije, na cestama je sve više automobila sa stranim registarskim oznakama, ugostiteljski objekti rade punom snagom, dok su trgovine, servisi i brojni drugi poslovni objekti znatno prometniji nego tokom ostatka godine.
Razlog je dobro poznat – dolazak dijaspore.
Hiljade ljudi porijeklom iz Bihaća, Cazina, Velike Kladuše, Bužima, Bosanske Krupe, Sanskog Mosta, Ključa i Bosanskog Petrovca danas žive i rade u Njemačkoj, Austriji, Sloveniji, Švicarskoj, Francuskoj i drugim evropskim zemljama. Ipak, uprkos godinama provedenim izvan Bosne i Hercegovine, veza sa rodnim krajem za mnoge nikada nije prekinuta.
Krajina je nekada imala stotine hiljada stanovnika
Koliki je demografski potencijal Unsko-sanskog kantona nekada bio najbolje pokazuje posljednji zvanični popis stanovništva.
Prema konačnim rezultatima popisa iz 2013. godine, Unsko-sanski kanton imao je 273.261 stanovnika. Od tog broja, 93.507 stanovnika živjelo je u gradskim naseljima, dok je 179.754 stanovnika bilo u ostalim naseljenim mjestima.
Od popisa je prošlo više od deset godina, a u međuvremenu je ovaj dio Bosne i Hercegovine snažno pogodio odlazak stanovništva, posebno prema zemljama zapadne Evrope.
Tačan broj ljudi porijeklom iz USK koji danas žive izvan Bosne i Hercegovine teško je utvrditi. Ipak, razmjere dijaspore posebno postaju vidljive tokom ljetnih mjeseci, kada se u krajiškim gradovima broj ljudi i vozila osjetno poveća.
Dolazak dijaspore nije samo porodični događaj
Povratak ljudi koji žive u inozemstvu ne znači samo porodična okupljanja, godišnje odmore i susrete sa rodbinom i prijateljima.
Za lokalnu ekonomiju njihov dolazak predstavlja značajnu finansijsku injekciju.
Novac se troši u trgovinama, restoranima, kafićima, hotelima i apartmanima, ali i u frizerskim salonima, autoservisima, benzinskim pumpama i brojnim drugim djelatnostima.
Dijaspora često angažuje građevinske firme i majstore, renovira kuće, uređuje okućnice, kupuje namještaj i građevinski materijal, a značajan dio novca odlazi i na organizaciju svadbi, proslava i drugih događaja.
Upravo zbog toga efekat novca koji dijaspora donese ili pošalje u Krajinu ne ostaje samo na jednom mjestu.
Novac potrošen u lokalnoj trgovini, restoranu ili servisu dalje cirkulira kroz ekonomiju. Od njega se isplaćuju plate, nabavlja nova roba, plaćaju porezi i doprinosi, a dio sredstava ponovo završava kod drugih domaćih privrednika.
Juli i august donose posebnu sliku
Posebno je to vidljivo tokom jula i augusta.
Saobraćaj postaje intenzivniji, restorani i kafići su puniji, održava se veliki broj svadbi i drugih proslava, dok brojni Krajišnici upravo tokom godišnjih odmora obavljaju radove na svojim kućama i imanjima.
Za mnoge porodice iz dijaspore godišnji dolazak u Krajinu nije samo odmor. To je vrijeme kada se završavaju poslovi koji se tokom godine odgađaju – od renoviranja kuće i kupovine namještaja do većih građevinskih zahvata i uređenja zemljišta.
Upravo zato ljetna sezona za veliki broj lokalnih biznisa predstavlja jedan od najvažnijih perioda u godini.
Novac zarađen u Evropi vraća se u Krajinu
Specifičnost krajiške dijaspore jeste i to što veliki broj ljudi, iako već godinama živi izvan Bosne i Hercegovine, nastavlja ulagati u svoj rodni kraj.
Grade se i renoviraju kuće, kupuju stanovi i zemljišta, otvaraju firme i finansiraju različiti privatni projekti. Tu su i redovne novčane doznake članovima porodica koje su ostale u Bosni i Hercegovini.
Tako novac zarađen stotinama ili hiljadama kilometara daleko ponovo završava u lokalnom ekonomskom sistemu.
Dijaspora je zato mnogo više od ljudi koji nekoliko sedmica godišnje provedu u Bosni i Hercegovini.
Paradoks krajiške demografije
Brojka od 273.261 stanovnika, koliko je Unsko-sanski kanton imao prema popisu iz 2013. godine, danas istovremeno govori o nekadašnjoj demografskoj snazi Krajine, ali i o promjenama koje su uslijedile.
Čitave generacije Krajišnika svoj poslovni i porodični život nastavile su izvan Bosne i Hercegovine. Odlazili su u potrazi za boljim platama, sigurnijim zaposlenjem i kvalitetnijim životom.
Ipak, značajan dio novca koji zarade u razvijenijim evropskim ekonomijama ponovo donose ili šalju upravo u svoj rodni kraj.
To je jedan od najvećih paradoksa današnje Krajine – ljudi odlaze, ali njihova ekonomska veza sa zavičajem ostaje snažna.
Kolone prema Evropi i praznije ulice
Zato ljetne gužve na krajiškim cestama nisu samo saobraćajna pojava.
Iza registarskih oznaka iz Njemačke, Austrije, Slovenije, Švicarske, Francuske i drugih država nalaze se hiljade porodica koje tokom boravka u domovini svakodnevno troše novac kod domaćih trgovaca, ugostitelja, zanatlija i drugih privrednika.
A kada se godišnji odmori završe i kolone ponovo krenu prema zapadnoj Evropi, razlika se u mnogim krajiškim gradovima osjeti gotovo preko noći.
Krajina je veliki dio svojih ljudi izgubila odlaskom u inozemstvo. Međutim, upravo su ti ljudi danas jedan od njenih najvažnijih ekonomskih oslonaca.
Njihov povratak tokom ljeta pokazuje da, iako žive daleko, veza sa Krajinom za mnoge i dalje traje – kroz porodicu, imovinu, investicije, potrošnju i novac koji se svakodnevno vraća u zavičaj.