Nesad Kerić kroz svoje stihove „Vrhpolje moje“ čuva uspomenu na rodno Vrhpolje, porodične korijene i djedovinu koja se s ljubavlju prenosi s generacije na generaciju. Njegove riječi nose snažnu poruku o pripadnosti, poštovanju predaka i ljubavi prema zemlji koja ima posebno mjesto u srcu svakog čovjeka.
Za Nesada Kerića djedovina nije samo zemlja, već naslijeđe, ponos i amanet koji treba sačuvati i prenijeti na mlađe naraštaje.
U nastavku pročitajte njegovu pjesmu, koju prenosimo u cijelosti, baš onako kako je napisao i sam Nesad.
Vrhpolje moje
Vrhpolje je moje, odmah,
više našeg polja.
A, ta zemlj bila je sva
didovina moja.
A, moj je did živio,
U, Vrhpolju, od davnina.
I, imao je moga Oca,
za svog, dobrog sina.
A, moj, isto babo, mene,
za, svog dobrog sina ima.
I, ovo će i dalje biti,
samo, naša didovina.
Kad se nešto voli,
to, srce i ima.
Može samo da se gleda,
naša didovina.
Prenijet će se samo,
na, mog, mlađeg sina.
I, uvijek će samo tako,
ostati, naša didovina.
Tekst sastavio i napisao, Kerić Nesad