Mnogi vozači vjeruju da ih radar može snimiti tek kada mu se približe na nekoliko desetina metara. Međutim, domet ovih uređaja može biti znatno veći, a mogućnost evidentiranja saobraćajnih prekršaja zavisi od vrste radara i načina na koji se koristi.
Klasični prijenosni radari tehnički mogu mjeriti brzinu vozila i na udaljenosti većoj od 500 metara. Ipak, u praksi se mjerenje i evidentiranje prekršaja često obavljaju s udaljenosti od približno 150 do 300 metara. Jedan od razloga je osiguravanje dovoljno jasnog snimka na kojem se može prepoznati registarska oznaka vozila.
Koliki je domet različitih radara?
Ne postoji jedinstvena udaljenost na kojoj svi radari mjere brzinu. Njihove mogućnosti zavise od tehnologije, karakteristika konkretnog uređaja i uslova u kojima se koristi, piše Radiosarajevo.ba.
Fiksne kamere postavljene uz gradske saobraćajnice uglavnom nadziru kraće dionice neposredno ispred mjesta na kojem su postavljene. S druge strane, prijenosni radari mogu imati znatno veći domet, dok savremeni automatski sistemi omogućavaju nadzor više saobraćajnih traka i evidentiranje različitih prekršaja, zavisno od njihovih mogućnosti.
Pojedini sistemi, osim prekoračenja brzine, mogu evidentirati i nekorištenje sigurnosnog pojasa ili upotrebu mobilnog telefona tokom vožnje.
Može li vas radar snimiti nakon što ga prođete?
Može, zavisno od vrste uređaja i načina mjerenja. Određeni radari mogu mjeriti brzinu vozila koja se udaljavaju od njih, a ne samo ona koja im dolaze u susret.
Zbog toga sam prolazak pored policijskog vozila ili kamere ne znači nužno da je mogućnost evidentiranja prekršaja prošla. Mogućnosti se razlikuju od uređaja do uređaja, pa se vozači ne bi trebali oslanjati na pretpostavku da radar registruje samo vozila koja mu prilaze.
Kako funkcioniše kontrola prosječne brzine?
Za razliku od klasičnih radara koji mjere brzinu u određenom trenutku, sistemi za kontrolu prosječne brzine prate vrijeme potrebno da vozilo pređe određenu dionicu puta.
Kada su poznati dužina dionice i vrijeme između kontrolnih tačaka, moguće je izračunati prosječnu brzinu vozila. Ako je ona veća od dozvoljene, sistem može evidentirati prekoračenje.
Ovakva kontrola može obuhvatati više dionica puta, a ne samo prostor između dvije naplatne kućice. Zbog toga usporavanje neposredno prije kamere ne mora biti dovoljno da bi vozač izbjegao evidentiranje prekoračenja prosječne brzine.
Ne postoji univerzalna udaljenost za sve radare
Pravila o mjerenju brzine uređuju vrste mjerila, metode mjerenja i uslove pod kojima se uređaji koriste. Međutim, ne postoji jedna udaljenost koja važi za sve radare.
Dok pojedini prijenosni uređaji mogu mjeriti brzinu na udaljenosti većoj od 500 metara, druge kamere rade na znatno kraćim udaljenostima, a sistemi za prosječnu brzinu nadziru kretanje vozila na određenoj dionici puta.
Zato je najvažnije poštovati ograničenja brzine i prilagoditi vožnju uslovima na cesti, umjesto pokušavati procijeniti s koje udaljenosti radar može evidentirati prekršaj.