Rađini gardisti su prvi umarširali u Sanski Most i zajedno s hrabrim ratnicima 502. viteške brigade te 510. i 117. brdske, Vojne policije Petog korpusa i olovske jedinice kojom je komandovao Denijal Grbo žestoko su porazili srpske brigade – 17. ključku, 6. sansku, 15. bihaćku te 7. odred specijalne brigade MUP-a RS.
– Pošto Srbi imaju četiri S, mi imamo četiri B – to je uspostavljanje koridora Bihać, Banja Luka, Brčko, Bijeljina. Pad Banje Luke znači i pad Republike Srpske – govorio je Dudaković dok je šetao po oslobođenom Sanskom Mostu.
Narednog dana, 11. oktobra, Gardijska brigada oslobađa Aganoviće, uspostavlja mostobran na potezu Poljak – Šehovci, oslobađa Sasinu i Žegar i izbija na Mačkovac, na tromeđi općina Prijedor, Sanski Most i Banja Luka. Pod komandom Hamdije Abdića Tigra 502. viteška napreduje od sela Poljaci prema Tomašici.
U ovim herojskim operacijama Operativnom grupom “Sjever” komandovao je Mirsad Selmanović, načelnik štaba Petog korpusa, čiju su udarnu pesnicu činili 505. viteška bužimska, 511. slavna bosanskokrupska i 503. slavna cazinska brigada. Oni su preko Grmeča za nekoliko dana oslobodili više od 70 kilometara i to mjesta Jasenicu, Lušci Palanku, Kamengrad, Stari Majdan i Staru Rijeku. Naređeno im je da oslobađajuću ofanzivu prekinu na samim prilazima Ljubiji, udaljenoj samo 12 kilometara od Prijedora.
Operativnom grupom “Jug” komandovao je general Fikret Ćuskić. Osim jedinica Sedmog korpusa, u sastav su ušle 510. i 501. brigada, a pravac napada bio je preko Krasulja, Vrhpolja, Tomine i Bronzanog Majdana, s ciljem zauzimanja logora Omarska.