Djevojka iz Trnave, koja je tek završila srednju medicinsku školu, nakon okupacije Sanskog Mosta, iz Vrhpolja se sa par suboraca priključila borcima u Bihaću.
Izuzetno vrijedna, požrtvovana, pomagala je gdje god je trebalo, u kuhinji, sanitetu, u izviđanju….
Juli te nesretne 1992.godine, selo Radić kod Bosanske Krupe, selo kao iz priča naših starih, prava seoska idila, ali ne zadugo…
Jednog jutra Karmen se samo priključila momcima koji su krenuli u izviđanje. Prilikom povratku sa zadatka upali su u neprijateljsku zasjedu. Karmen je prva pala pogođena rafalom sa sedam metaka u tijelu. U daljem toku akcije ranjenu Karmen nisu uspjeli izvući.
Zarobili su je neprijateljski vojnici…
Karmen su predali u ruke Fronta žena koja je bila u sastavu Petrovačke brigade tzv VRS.
U rukama žena Karmen je mislila da je pronašla spas, ipak su to žene, nečije majke, kako bi neka majka koja zna kako je donijeti na svijet život, kako bi mogla i pomisliti zlo a kamo li…
,,Sad će sve biti dobro!”
ponadala se.
Tek tad je počeo teror nad jadnom zarobljenicom. Bora Kuburić i Radmila Banjac, te Ranka Tomić su na okrutne načine mučili ranjenu Karmen, šibanjem, sakaćenjem, premlaćivanjem i na kraju urezivanjem krsta na čelu.
Nakon što su je natjerali da sebi kopa grob, nakon naslađivanja sa mukom ranjene Karmen, tog cvijeta Bosanskog, odveli su je par metara dalje gdje je ugledala već iskopanu raku i iznad momčića kako stoji sa spremnom puškom.
“dovedite je ovamo”
samo je rekao i ispalio rafal u Karmen…
Veselko Đukić momčić od 16 godina.
Dijete, adolescent je izgubio svoju nevinost na nevinoj djevojci, pretvorio se u monstruma koji je presudio po svom sudu, ne po ljudskom, ne po Božijem …
Za ovo monstruozno dijelo, za zlostavljanje ove djevojke, na mizernu kaznu od po 3 godine osuđene su pripadnice “Fronta žena Petrovac”, Bora Kuburić i Radmila Banjac, a na 5 godina Ranka Tomić, dok direktni izvršilac to jest ubica Veselko Đukić nije ni procesuiran jer je u vrijeme izvršenja zločina bio maloljetan….
Da li se sjećamo naše Karmen,
da li se sjećamo kćeri Velida,
da li se sjećamo sanske heroine,
da li se sjećamo cvijeta Bosanskoga….
Velid nije dočekao da pronađe svoju Karmen, svoju mjezimicu, svoj cvijet…
Za njegovog života ostao je samo prazan mezar, zatravljena grobna raka sa trulom daskom iznad i natpisom N. N.