Biljani 10. 07. 1992.

Pitomo mjesto Biljani
Pokosiše krvoločne zvijeri.
Žitelji mu ciljani
Pripadaše islamskoj vjeri.

Svjedočit će Biljani
Dok je proljeća i ljeta.
Samo što su muslimani
Zvijerima su bili meta.

Ne zaboravi Biljane
I kada si sasvim sam.
Njih sve izbrojane,
Dvije stotine pedeset osam.

Grmeč je obavijen tugom,
Krajina bolu stanište.
Jači je nego grom
Krik što pušta Lanište.

Pomračenje prosvjete
Kada školski učitelj
Ubija svog učenika, dijete
Postane mu mučitelj.

Bol majčinskoj muci,
Suze što danima lila,
Flašica u stisnutoj ruci,
U majčinom zagrljaju Amila.