Postoje mjesta koja nisu samo sela.
Postoje mjesta koja su sjećanje.
Vrhpolje, nadomak Sanskog Mosta, jedno je od njih.
Na prvi pogled, mirno i tiho. Kuće razasute po zelenilu, rijeke Sana i Sanica u blizini, priroda koja oduzima dah. Sve izgleda kao razglednica iz nekog ljepšeg, jednostavnijeg vremena.
Ali ispod te tišine krije se nešto dublje.
Krije se život koji je nekad bio pun dječiji igara, rad u polju, komšijska kafa, svadbe i okupljanja. Danas, mnogo toga je utihnulo. Mnogi su otišli, trbuhom za kruhom ili u potrazi za sigurnijom budućnošću.
Ipak, oni koji su ostali, znaju šta Vrhpolje znači.
To nije samo mjesto gdje živiš. To je mjesto gdje pripadaš.
Svaka kuća ima svoju priču. Svaki put vodi do neke uspomene. Svaka livada pamti korake onih koji su tu odrasli.
I koliko god ljudi otišli, Vrhpólje ih ne zaboravlja.
Zato se vraćaju.
Ljeti, kada dijaspora ponovo dođe, selo oživi. Otvore se kapije koje su dugo bile zatvorene. Ponovo se čuje smijeh, opet se okuplja porodica. Tada Vrhpólje pokazuje svoje pravo lice, ono koje ne može nestati.
Ali kad ljeto prođe, ostaje pitanje koje svi izbjegavaju izgovoriti naglas:
Šta će biti s ovim mjestom za deset, dvadeset godina?
Hoće li ostati samo uspomena?
Ili postoji nada da će se život vratiti, ne samo privremeno, nego zauvijek?
Vrhpolje nije veliko mjesto. Ali za one koji ga nose u srcu, ono je cijeli svijet.
Zato napišite u komentarima:
Da li je Vrhpolje za vas prošlost ili mjesto kojem se uvijek vraćate?