Loše vrijeme emocionalno utječe na nas, ali taj utjecaj ne mora nužno imati ozbiljne posljedice ili kliničke implikacije. Studija provedena u Švicarskoj između 2014. i 2024. uporedila je oborine s prijemima u bolnice zbog mentalnih poremećaja. Nije pronađena jasna veza između ta dva fenomena.
Loše vrijeme je depresivno, ali ne toliko, pa možda bolnice nisu pravo mjesto za mjerenje pulsa javnosti, već društveni mediji, gdje ljudi odlaze izraziti svoje nezadovoljstvo kad su ljuti ili tužni. To je ono što je interdisciplinarni tim učinio 2014. godine, prikupivši hiljade poruka objavljenih na Twitteru i povezavši ih s vremenskim uslovima u trenutku i mjestu gdje su napisane.
Rezultati su potvrdili postojeće hipoteze. Uspostavljena je jasna veza između snijega i depresivnih stanja. Utjecaj drugih meteoroloških faktora bio je manje jasan, ali je utvrđeno da viša prosječna temperatura obično ublažava depresiju, dok oborine mogu pogoršati stanje. To je vrijedilo do određene mjere, jer je prekomjerna vrućina bila povezana s većim izražavanjem ljutnje, stoji u članku koji je objavio El Pais.
U psihologiji se vjeruje da vrijeme nekako utječe na raspoloženje ljudi, ali kako su ti faktori povezani raspravlja se desetljećima. Neki fenomeni, poput ekstremne vrućine, pokazali su jasan utjecaj na naše ponašanje, s povećanjem broja samoubistava i napada tokom toplinskih valova. Međutim, učinak produžene kiše i lošeg vremena manje je očit i tek nedavno počinje dobivati pažnju.
“Manje izlaganja suncu povezano je s višim razinama psihosocijalnog stresa, što može negativno utjecati na opće zdravlje i dobrobit”, objašnjava Dominic Royé, istraživač u području biometeorologije i zdravstvene geografije pri CSIC-u. Svjetlost pomaže regulirati cirkadijalni ritam, koji je ključan za održavanje zdravog ciklusa spavanja i budnosti, a “poremećaj ovog ritma može dovesti do poremećaja spavanja i utjecati na cjelokupno mentalno zdravlje.”
Nedostatak sunčeve svjetlosti takođe smanjuje proizvodnju serotonina, neurotransmitera povezanog sa srećom i dobrobiti. S druge strane, uz manje svjetla tijelo ima tendenciju proizvoditi više melatonina, hormona koji regulira san. Nadalje, manje sati dnevnog svjetla i više oborina smanjuju društvenu aktivnost ljudi, zbog čega ostaju u zatvorenom prostoru, a to ima jasan učinak na raspoloženje.
Royé priznaje da “u psihološkom smislu vrijeme može utjecati na raspoloženje”, ali pojašnjava da je to subjektivno, “i značajno varira od pojedinca do pojedinca.” Sezonski afektivni poremećaj ne pogađa sve jednako: češći je kod žena, među onima koji žive u područjima s manje sati dnevnog svjetla zimi te kod ljudi s već postojećom depresijom ili bipolarnim poremećajem. Dobra vijest je da je po definiciji privremen.
Analiza Instituta za psihijatriju i bihevioralnu genetiku u Virginiji povezala je vrijeme provedeno na otvorenom i sunčano vrijeme s “boljim raspoloženjem, poboljšanim pamćenjem i širim kognitivnim stilom.” Ti učinci bili su posebno izraženi u proljeće. Razlog je što su ljudi tokom zime bili lišeni pozitivnih učinaka sunčanog vremena. Drugim riječima, sadašnja kiša pojačava učinke budućeg sunca.